dobojka | 31 Oktobar, 2018 11:51
Često se pitam zasto mi Srbi ili pojedini medju nama prihvatamo najidiotskija
pomodarstva koja nam dolaze sa zapada . Zasto se na primer ne ugledamo na
zapad u pogledu razvoja privatnog preduzetnistva ili razvoju infrastrukture
ili privatnoj i građanskoj inicijativi a u isto vreme cuvamo svoju veru i tradiciju .
Jedan od najočiglednijih primera te slepe opčinjenosti najodvratnijim pomodarstvima
zapada je svakako proslava besmislenog americkog praznika Noć vestica ili Haloween .
Ne samo da taj praznik nema veze sa srpskom tradicijom ili folklorom vec u svojoj
sustini predstavlja sve suprotno nasoj tradiciji , Svetosavlju , narodnim obicajima
i folkloru . Taj praznik potice iz zemalja keltskog govornog područja iz njihovih
predhriscanskih paganskih i magijskih korena . On predstavlja mesavinu keltskih
druidskih magijskih radnji , rimskih paganstva u praznicima Pagona i Parentalija
kao i galskih obelezavanja kraja leta kada se kako oni veruju desava prelazak
duhova izmedju sveta zivih i mrtvih . U njemu se slavi keltski paganski bog
Aos Si koji salje duhove mrtvih kući na jednu noć a oblacenje u vestice i spodobe
i hodanje od kuce do kuće predstavlja nacin udovoljavanja tom keltskom takozvanom
bogu dopk dodatnu primesu tom celom folkloru predstavlja cinjenica da se taj dan
obelezava vece pred rimokatolicki praznik Svih Svetih . Ne dozvolite da vam
ovo okultisticko pomodarstvo manipulise decom . Danas treba da proslavimo
krsnu slavu Svetog Apostola i Jevanđeliste Luke i to činimo onako kako
dolikuje srpskoj slavi . Čuvajmo Srbi svoje duse i svoju Svetosavsku veru
kao i nasi preci i ne dozvolimo da bilo ko manipulise nama i nasom decom .
dobojka | 29 Oktobar, 2018 08:46
Za najveci deo stanovnika na Balkanu istorija srednjeg veka pocinje vladavinom dinastije
Nemanjić . Ipak otkrivam vam da to naravno i nije bas tako . Mnogi srednjovekovni
vladari na ovim prostorima , koji su ziveli pre Nemanjićkog doba , podizali su brojne
gradjevine od kojih je tek po neka imala srece da bude restauirana i konzervirana
i tako opstane i do danasnjih dana .
- Crkva u Ošlju kod Stona
Crkva se nalazi u danasnjoj Hrvatskoj ispod strmog uzvisenja na kome se prema
legendi nalazio utvrdjeni grad zahumskog vladara Mihaila Visevića koji je bio
oblasni gospodar u prvoj polovini 10 . veka .
- Bazilika u Martinićima
Nalazi se na lokalitetu Gradina kod sela Martinići , kraj Podgorice u danasnjoj
Crnoj Gori , mozda na mestu grada Lontodukla koji pominje Konstantin
Porfirogenit , srednjovekovni istoričar i vizantijski car .
- Crkva svetog Jovana u Zatonu na Limu
Crkva se nalazi u selu Zatonu kod Bijelog Polja u Crnoj Gori . Osnova je u obliku
trolista , sa polukruznim apsidama . Zatonski trikonhos je nastao krajem 10 . veka
i pocetkom 11 . veka , najverovatnije kada se na to podrucje prosirila vlast
cara Samuila .
- Crkva Svetog Đorđa u Zvečanu
Srednjovekovni grad Zvečan nalazi se u blizini Kosovske Mitrovice na istoimenom
brdu , kod usca reke Sitnice u Ibar . Moguce da ga je podigao veliki srpski zupan
Vukan krajem 11 . veka .
- Bogorodicina crkva u Toplici
Ovo je zaduzbina Stefana Nemanje i nazalost gotovo je potpuno srusena .
Nalazi se na levoj obali reke Toplice , blizu usca Kosanice na oko 3 kilometra
istočno od Kuršumlije .
- Crkva svetog Tome u Kutima kod Herceg Hovog
Ova crkvica se nalazi u Kutskom polju , u zaseoku Presjeka , blizu brda Dragomira
u Crnoj Gori .
dobojka | 27 Oktobar, 2018 10:24
Krajputaš , spomenik van groblja . Običaj podizanja ovakvih spomenika - obelezja
nad praznim grobom rasprostranjen je u celoj Srbiji , zatim u Bosni , Hercegovini i
Crnoj Gori . Postavlja se najcesce pored puteva i na njihovim raskrsnicama protiv
zaborava pokojnika . Krajtaš je najčešće monolitan kamen , oblika kvadra od
jednog do jednog i po metra . Na njemu su redovno isklesani poeticno junački
likovi sa skrivenim osmehom na licu , obojeni zivim bojama medju kojima
preovladjuje intezivno plava . Na spomeniku je uklesan epitaf najcesce duhovito
sročen koji govori o pokojniku za koga je obiljezje podignuto . Od 19 . vijeka
ovaj spomenik je najcesce obiljezje poginulom ratniku i pomen za pokojnikom
kome se ne zna grob . Krajtaši nisu iskljucivo slovenska i srpska tvorevina .
Drvene figure nastrešene slamom kao prototip nasih krajtaša srecemo kao
obiljezja poginulim ratnicima juznoetiopskog plemena Gala .
dobojka | 25 Oktobar, 2018 11:32
Šajkača je srpska nacionalna kapa koju i dalje mozete videti u nekim krajevima širom
Srbije . Materijal od kojeg je napravljena se popularno zove šajak i uglavnom se
sastoji od vunenog prediva zbog cega se kapa nosi u svim godisnjim dobima jer
odrzava konstantnu temperaturu glave . Zimi se kapa moze spustiti preko usiju .
Šajkaca je veoma prakticna i moze se nositi oko pojasa ili na razne druge nacine .
Najčesce je maslinasto - zelene boje sto podseca na vojnu uniformu ali moze se
naci i u drugim bojama poput plave ili teget . Kapa ime nije dobila po materijalu od
kojeg je napravljena vec po srpskim granicarima u podrucju Šajkaša . Ime Šajkača
cuva secanje na srpske borbene recne jedinice pripadnika sluzbe Austrougarske
monarhije sa podrucja Banata u 18. veku . Ovi vojnici su nazivani šajkašima .
Delovali su u vodama Dunava , Tise , Save i Moriša na granici sa Otomanskim
carstvom . Nosili su kape koje su oblikom podsecale na brodove koji su nazivani
šajkašima . Ne postoji podatak o tome kako su srbi iz Šajkaša nazivali svoje kape
ali su one ubrzo preuzete kao deo uniforme 1870 . godine . Šajkace su se medjusobno
nosile medju srpskim stanovnistvom za vreme Prvog srpskog ustanka a bile su i
nezaobilazan deo srpske vojne uniforme od pocetka 19 pa sve do kraja 20 . veka .
Ne treba mesati vojnu i narodnu šajkaču . Vojna za razliku od naradne ima kokardu
koju takodje imaju i paravojne i četničke šajkače . Danas šajkače mozemo videti
na glavama starijih muskaraca u ruralnim sredinama .
dobojka | 23 Oktobar, 2018 14:27
Istorija ga je pamtila kao velikog vojskovodju i borca za slobodu Srba ali je cinjenica da
je Karađorđe Petrovic imao i svoju mracnu stranu . Neke od njih su drzavu ali i ljude
u njegovom okruzenju mnogo kostale . Srbiju bitaka i junaka a ljude glava . Ipak o tome
se nerado govori . Prva zrtva Karađorđeve preke naravi bio je njegov otac Petar . Njega
je vozd ubio u Sremu , gde je porodica u to vreme zivela pobegavsi od Turaka .
Istoricar Dobrica Jovicic objasnjava da je sigurno rec o njegovom ocu jer dogadjaj
pominju neki izvori iz tog vremena . Petar je navodno hteo da se vrati u Srbiju
a Karađorđe je to smatrao povredom časti i velikom sramotom . Priča kaze da je
ocu pucao s leđa a druga verzija dogadjaja kaze da Karađorđe nije licno
ucestvovao u ubistvo vec da ga je samo naručio . Karađorđe Petrovic je bio
gorostas od dva metra . Međutim glas nije odgovarao ovoj impozantnoj pojavi .
Savremenici su zapisali da je imao visok , tanusan i neobican piskav glas .
Mozda je Karađorđe nekada i imao visok glas ali je propao od rakije koju je
stalno pio . Vuk Karadzic je zapisao koliko su Rusi bili odusevljeni Karađorđevom
pojavom i razočarani njegovim glasom koji mu uopste nije prilicio . Usled Prvog
srpskog ustanka do Karađorđa je stigla vest o tome da njegov brat napada
devojke po Topoli . Vozda je uhvatio nekontrolisan napad besa . Otisao je kuci
pretukao brata i licno ga obesio . Potom je sestrama danima branio da
Marinka skinu i dostojno sahrane . Karađorđe je takodje na skupu knezova i
vojvoda ubio svog prvog politickog protivnika - kneza Teodosija Maricevica
koji mu je protivrečio . Vođa ustanka je to protumacio kao pokusaj otimanja
vlasti . Srbi ne pricaju o ovome jer bi to bacilo senku na sve sto je Karađorđe
uradio kao vojskovodja i ustanik . Bilo sta negativno o njemu narusilo bi mit
koji se vekovima stvarao zakljucuje Dobrica Jovičić .
dobojka | 21 Oktobar, 2018 10:18
Bio je to oktobar 1915 godine kada su Austrougari i Bugari napali Beograd . Bačeno je oko
30. 000 artiljerijskih granata , grad je bio prekriven pepelom i dimom . Srpska vojska
vec je ubelezila veliki gubitak , kada su jedinice Odbrane Beograda krenule u kontranapad.
To je prvi put 15 godina kasnije objavio jedan vojnik u svojim memoarima . Bio je to
Đorđe Roš koji je tokom odbrane Beograda imao samo 19 . godina . Nemac Sebastijan
Roš i njegova supruga Antonija Slovenka 1896 godine u Beogradu postali su roditelji .
Njihov sin Đorđe je od malena bio patriota . Kao đak sestog razreda Realne gimnazije
bio je dobrovoljac u Drugom balkanskom ratu . Dve godine kasnije upisao je
Nizu skolu Vojne Akademije a onda je poceo Prvi svetski rat . Kako se seca njegova
ćerka Jelena , Đorđe jos nije raspakaovao kofere kada je cuo vest o propadanju
najvece srpske svetinje . Na Hilandaru je ostalo malo monaha i Grci ce oduzeti
manastir . Putuje za Svetu Goru i tamo daje sve od sebe da vrati zivot zaduzbini
Stefana Nemanje . Shvativsi da ne moze iz daleka da se bavi tim vaznim poslom
Đorđe se preselio u Nea Rodu , mesto na granici Svete Gore . Osnovao je komitet
za obnovu manastira zajedno sa princem Tomislavom Karađorđevicem .
Heroj Đorđe Ros preminuo je iznenada na putu ka Hilandaru 1977 . godine .
Tadasnja jugoslovenska vlast odbila je molbu da se kovceg prenese i da se
Đorđe sahrani u manastiru Rakovica , u porodicnoj grobnici pored svojih
roditelja . Tadasnji guverner Svete Gore uredio je odobrenje da veliki dobrotvor
pociva u Hilandaru . Tako je Đorđe Roš postao jedini mirjanin , čovek bez monaske
rize koji je sahranjen na monaskom groblju ispred manastira .
dobojka | 19 Oktobar, 2018 10:27
Vukov ćosak je bila kratkometrazna decija televizijska serija Redakcije programa za
decu i mlade RTV Beograda , koja se prvobitno emitovala od 1986 . godine . Emisija
Vukov ćošak emitovana je povodom dvestote godisnjice rodjenja Vuka Karadzica .
Urednica programa bila je Donka Špiček . Scenario je napisala Biljana Maksic
a rezija je poverena Milosu Radovicu . Serija se fokusira na ridjokosog decaka
Maksica koga ucitelj na pocetku časa proziva i postavlja mu zagonetku . Dva lokvanja
oko panja , sta je to . Hajde reci nam ti Maksicu . Maksic bi ustao i zbunjeno promucao
pa to je zemlja i dva meseca na sta bi se ucitelj zabezeknuo i izbecio na njega i poslao
ga u cosak . Iz tog ćoska Maksic je putovao u svojoj masti na najrazlicitija mesta
a dobra vila mu je pravila drustvo . U ovoj epizodi se pojavljuju i mitski junaci
poput Marka Kraljevica i vile Raviojle . Epizoda bi se zavrsavala pesmom
Doviđenja , dovidjenja koju bi Maksic pevao sa vilom sa kojom je plesao
pored morskog pristanista .
dobojka | 17 Oktobar, 2018 21:25
Vojni muzej Beograd je muzejska istitucija koja sakuplja , proucava i prezentuje
razlicite predmete za vojnu upotrebu a pre svega oruzje , uniforme , ratne zastave
ratna dokumenta i umetnicka dela sa ratnom tematikom. Vojni muzej je smesten
je na prvom bastionu jugoistocnog fronta Beogradske tvrdjave u zgradi podignutoj
1924 . godine za namenu Vojnogeografskog instituta koja je 1956 . godine ustupljena
muzeju . Vojni muzej osnovan je ukazom kneza Milana Obrenovica 10 . avgusta
1878 . godine . neposredno nakon sto je Srbija na Berlinskom kongresu dobila
nezavisnost . Stalna postavka otvorena je 2 . aprila 1937 . godine . U drugom
svetskom ratu muzejske zbirke su ostale u muzeju ali su poharane od strane
okupatora koji je odneo dragocene predmete medju kojima i oruzje iz zbirke
crnogorskog kneza Danila Petrovica , predmete dinastije Karadjordjevic , jednom
rijecju predmete od izuzetnog istorijskog znacaja . Arheololozi vojnog muzeja
ucestvovali su na iskopavanjima brojnih lokaliteta kao sto su Smederevo , Ras ,
Novo Brdo , Novi Banovci , Čezava , Ćuprija . Zajednica JPTT povodom
125- 0 godisnjice vojnog muzeja izdala je postansku markicu na kojoj je prikazana
danasnja zgrada muzeja i portret Milana Obrenovica osnivaca muzeja .
dobojka | 15 Oktobar, 2018 09:50
Gore na nebu na sredini livade sa nepokosenom travom u srcu jedne druge Nepricave , lezi
Nebeska kafana . Od drveta napravljena , spolja mozda laiku izgleda maleno ali njena
se velicina ne moze mjeriti kad se jednom u nju udje . Za šankom sjedi Zoki . U jednoj
ruci mu časica a u drugoj cigara bez filtera . Razmahao se rukama i govori Vitove stihove
drumovi ce pozeljet ludaka . Sa ledja mu se primiče Pavle i govori de kume ne seri i
nego da popijemo po jednu . U uglu Bata igra Luku Labana dok ga opijeni Bora gleda
i kroz smjeh plače . Dodaje mu salvetu da obrise znoj sa čela i ljubi ga u obraz .
Sto do Bore , Gloga sve posmatra i smije se . Ispred njega kafa a naspram časica .
Na vratima gdje obicno Sonja docekuje goste , stoji visoka prilika . U bijelom
sakou i bijelim pantalonama , nervozno prolazi prstima kroz gustu prosjedu
kosu . U daljini se pojavi tanka , zenska prilika . Sa čipkanim šeširom
i malim ruzičastim koferčetom u ruci . Dragi baci cigaru , prodje jos dvaput
prstima kroz kosu i namjesti naocare pa se zaputi u susret . Zenska prilika
se kretala bez zurbe , uspravljeno , sa tankim osmjehom koji se sirio
svakim korakom . Na njihovom ulasku u kafanu nasta tajac . Dragan i Milena
stoje na pragu a u kafani tisina . Stala je i muzika . Toma sa mikrofonom u ruci
unezvereno gleda . Pavle zmuri na jedno oko i lijevim pokusava da se uvjeri
da li stvarno dobro vidi . Vec sledeceg casa kafanom se prolomi uzvik odusevljenja
svi se poradovase u glas i zaputise u glas da docekaju novog stalnog gosta i da
poljube nadlakticu iz koje su se pruzali dugi prsti . Bata joj poslednji pridje
pokloni se poljubi u ruku i ponudi joj svoje rame da je otprati do stola .
Dragan joj ponudi stolicu , a Sonja donese dvije rakije jake pola kao Dragan
jer da su sladje i jače ne bi se mogle piti . Milena uze rakiju dize časicu u vis
i dok se boja rakije mijesala sa dimom nazdravi kolegama Za besmrtnost
prijatelji .
dobojka | 13 Oktobar, 2018 12:24
Zona i Mane su se voleli , imali su decu ali njihova ljubavna prica je ovako zarsila . Izuzetnu
popularnost Šotrinog filma , koji je potukao sve rekorde u gledanosti u bioskopima sirom
Srbije ozivela je price o junakinji ovog Sremčevog dela pitanjem ko je ustvari bila Zona .
Stevan Sremac je u Nisu ziveo od 1879 do 1892 . godine sa prekidom od dve godine
kada je ziveo u Pirotu . U gimnaziji je predavao srpsku istoriju . Slobodno vreme
provodio je po kafanama . U Narodnom muzeju u Nisu cuvaju se deo rukopisne
zaostavstine , biblioteka i licne stvari a posebna vrednost i originalni rukopis
Zone Zamfirove . Dugo se cak i medju ucenim ljudima nije znalo da li je Sremac
svoje najbolje delo napiso na osnovu istinitog dogadjaja koji se desio u Pristini
krajem 19 . veka i da je pricu Sremac cuo od Branislava Nušica koji je 1895
bio srpski konzul u Pristini i u kome se Nusic druzio sa vidjenijim srbima a
posebno sa corbadzi Zamfirom Kijametovicem , ocem 13 dece medju kojima
je bila i Jevrosima . Otac ju je iz miloste zvao Zona . I pricu o trgovcu
Gavrilu Ganetu Jovanovic i njegovoj prelepoj zeni Zojci kći Niskog
hadzi Smiljana Jankovica kao Zoni . Pricu kroz autenticna svedocenja i
na osnovu uverljivih istorijskih tragova prenosi Revija uz negovanje tradicije
i ocuvanje bastine Nisa . Zona Zamfirova je umrla 1952 . godine i sahranjena
na Novom groblju u Beogradu . Na njenom grobu i danas pise ovde pociva
Zona Zamfirova .
dobojka | 11 Oktobar, 2018 15:48
Sve ono sto se desavalo ispred Saborne crkve u Beogradu 11 . oktobra 1882 . godine
znamo pod imenom Ilkin atentat . Ilka zapravo je Jelena Markovic udovica pukovnika
Jevrema Markovića streljanog zbog ucesca u Topolskoj buni , koja se tako upisala
u knjige kao prva i svakako najpoznatija atentatorka u nasoj istoriji . Danas se ne moze
sa sigurnoscu reci da li je Jevrem zaista bio ucesnik zavere ili je stradao kao vidjeniji
covek . Narodno predanje kasnije je istkalo pricu po kojoj se udovica nad grobom
muza zaklela da ce ga osvetiti . Kursum koji je ispaljen je sačuvan . Kralj Milan je
nakon dogadjaja naredio da se optoči dragim kamenjem i koristio ga kao iglu
za kravatu . Ispitivanje Jelene Markovic trajalo je mesecima . Sve vreme je
govorila da nije imala saučesnike . Ni danas nije moguce utvrditi drugacije .
Ilka je osudjena na smrt 12. aprila 1883 . godine . Nekoliko sedmica kasnije
pronadjena je zadavljena u svojoj celiji . Lena takodje osudjena nadjena je
obesena u zatvoru 28 . marta 1883 . godine . Obe smrti su proglasene
samoubistvom ali danas se smatraju u najmanju ruku sumnjivim .
dobojka | 09 Oktobar, 2018 09:23
Lokica Stefanovic je srpska balerina , pedagog baleta , profesor baleta , koreograf , fitnes
instruktor i arhitekta . Vazi za veliku zvezdu estradne scene bivse Jugoslavije i za
balerinu koja je ostavljala muskarce bez daha . Njeno ime je sinonim za moderan scenski
ples , a o njenim koreografijama sa turneje Putujuci zemljotres Zdravka Čolica se i
dalje priča . Imala je svoju plesnu grupu Lokice koje su bile veoma popularne 70 - tih
i 80 - tih godina proslog veka . Lokice su nastupale u televizijskom serijalu 7 plus 7
i bile su prateca grupa jednoj od najvecih zvezda na Balkanu Zdravku Čoliću .
Takođe su nastupale sa Terezom Kesovijom , Sedmoricom mladih i tri puta su
igrale pred Titom . Snimile su i ploču na kojoj su one pevale . 1981 . godine
je osnovala baletsko - rekreativni studio L . Imala je privatnu baletsku grupu
i nije dozvoljavala da njene članice igraju na drugim mestima . Napravila je i
nove Lokice koje su nastupale u šou programima od 1989 do 1991 . godine .
Oprobala se i kao voditeljka pa je na Trećem kanalu RTS -a vodila emisiju
o zdravom zivotu pod nazivom Lokica na 3K .
dobojka | 07 Oktobar, 2018 08:35
Vrli novi tehnoloski vek nam ne ostavlja vremena za bilo kakvo vracanje unazad . Sve je
pitanje minuta ne vise ni sata pa svako podsecanje na bilo koji detalj iz onih bezbriznih
lakih i mirnih vremena . Ova imanja Vojvodine su udaljena od sela . Njih su gradile
brojne etnicke grupacije koje su od Vojvodine nacinile multietnicku sloznu zajednicu .
U juznom Banatu bili su ređi i pretezno su sluzili za stočarstvo dok su u Sremu
postojale male vinogradarske kuce . Krajem 17 . i pocetkom 18 . veka naseljavanje
Vojvodine je bilo vrlo neravnomerno zbog ritova i močvara . Smatra se da je reč
salaš mađarskog porekla i znaci smestaj ili zasticeno mesto . Salasi su se sastojali
iz dva dela stambenog i ekonomskog . U stambenom delu postojale su dve do
tri sobe , kuhinja i trpezarija iz koje se lozila zidana pec , sa strane je bila ostava
dok se ispred ulaznih vrata prostirala veranda . U uvek mnogobrojnim porodicama
nekoliko generacija je zivelo zajedno . Otac je bio glava porodice i on je davao
naredjenja ko sta da radi . Udaljenost salasa od sela upucivala je ljude jedne na
druge . Ziveti na salasu nije nimalo lako , uvek je bilo posla i poljoprivreda nije bila
glavno i jedino zanimanje salašari su bili sve ratari , stočari , vocari , lovci .
Salas čuvaju pesme Zvonka Bogdana , slike Save Stojkova i manifestacije
poput Vojvođanske tamburice .
dobojka | 05 Oktobar, 2018 17:36
Demonstracije 5 oktobra 2000 u Beogradu prisilile su Slobodana Milosevica da prihvati poraz
na izborima . Nakon objavljivanja da je opozicioni kandidat Vojislav Kostunica na
predsednickim izborima dobio 49 posto glasova i da ce biti odrzan drugi izborni krug
Demokratska Opozicija Srbije pozvala je gradjane da se 5 . oktobra 2000 . godine
okupe ispred savezne skupstine kako bi se suprostavili velikoj izbornoj kradji koju je
savezna izborna komisija sprovela po nalogu Slobodana Milosevića . Pristalice DOS-a
dolazile su u Beograd od ranog jutra , organizovano iz vise pravaca iz cele Srbije a
predvodili su ih lideri DOS-a . Oko 15 časova gradjani okupljeni na mitingu ispred
Skupstine pokusali su da udju u zgradu skupstine . Velika grupa ljudi je oko
15 i 35 kroz prozor usla u jugoslovenski parlament . Policija je uspela da velikom
kolicinom suzavca rastera znatan broj sa platoa ispred skupstine . Mnogi izvori
tvrde da je zgrada RTS-a mnogo bolje bila čuvana od strane policijskih snaga
nego zgrada parlamenta . Policija je u ovom sukobu koristila gumene metke kako
bi rasterala demonstrante van dvorista RTS-a .Demonstranti su kasnije usli u
u zgradu i poceo je da se vije gust plamen . Zgrada RTS-a u Takovskoj ulici
je bila potom zapaljena a program je prestao da se emituje nakon 17 sati .
Jedini elektronski medij koji je nastavio da i pre i posle 5 oktobra slobodno i
profesionalno izvestava o postizbornoj krizi i protestima bio je Radio Indeks .
dobojka | 03 Oktobar, 2018 09:22
Dobojski logor je bio Koncentracioni logor za Srbe u Doboju , kojeg su za vrijeme Prvog
Svjetskog rata izgradile Austrougarske vlasti . Logor je osnovan 27 . decembra 1915 .
godine . U njemu je bilo zatoceno 45 . 791 Srba . Od toga je bilo 16 . 673 muskarca
16 , 996 zena i 12 , 122 srpskih vojnika i jedan broj starijih gradjana zena i djece
iz Srbije i Crne Gore . U logoru je ubijeno vise od 12 . 000 srba a samo u aprilu
1916 . godine je umrlo 643 djece . Logor je zatvoren 5 . jula 1917 . godine .
U spomen zrtvama logora kod crkve Sv. apostola Petra i Pavla je podignut spomenik
Spomenik se sastoji od granitnog postolja i obeliska koji se zavrsava krstom .
Dan sjecanja na zrtve se obiljezava na dan njegovog osnivanja .
« | Oktobar 2018 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |