IZ MOJE DUŠE

ozrenska rapsodija

dobojka | 30 Oktobar, 2017 16:56

Ustajem prohladno jutro polovina avgusta je vec

oblacim se i izlazim na ulicu krecem prema zeleznickoj

stanici jeza me hvata i od hladnoce i od pomisli na cinjenicu

da je tu nekada bio logor

Razmisljam o tome koliko ljudi zna istoriju grada u kome zive

Ulazim u zgradu ali obavjestavaju me da vozovi ne idu

iznerviran tom cinjenicom izlazim iz zgrade i krecem preko

velikog mosta na rijeci bosni gledam rijeku koja je mutna

ali u isto vrijeme i velicanstvena njena ljepota mi oduzima dah

Prelazim preko mosta zurnim korakom jer mi vec hladnoca ulazi

u kosti jer sam izasao bez jakne

Stajem na kiosku u glavnoj ulici da kupim cigarete i nesto za jelo

i vidim nju devojku koja radi u kiosku sa najljepsim plavim ocima koje

sam ikada video

Toliko me opcinila svojom ljepotom da sam zaboravio i da li sam joj

platio ono sto sam uzeo samo sam uspio da prozborim jedno kratko

dovidjenja

Nadam se da cu je ponovo vidjeti

Vracam se u stan razmisljajuci o njoj i o tome ko je kako se zove

Moracu to da saznam u skorije vrijeme

PS . ovo je moja prva prica ko hoce neka procita